Mile Blekic

Oke moja, puno toga ti imam za reći, ali nekada kao da riječi u grlu zastanu od prevelike boli koju osjećam zato što više nisi uz mene, da te mogu zagrliti i poljubiti. Kako je samo težak svaki dan proveden bez tebe, to samo dragi Bog zna. Jedina utjeha je vjera u Boga jer znam da me ti čekaš tamo gdje je sve puno ljepše nego u ovoj dolini suza. Puno puta se pitam zašto je baš meni Bog dao ovaj teški križ, a to je život bez tebe, jer za mamu nema veće boli od smrti djeteta, ali opet me tješi to da mi ti uživaš u raju, a kad Bog bude odlučio mene pozvati k sebi,  ja znam da će me tamo dočekati tvoje plave, vesele oči i tvoj osmjeh koji je bio poseban, anđeoski, kao da te dargi Bog stvorio da krasiš njegov Dom. Moj Mile voli te tvoja mater.......

Koliko je bilo lijepo dok si bio sa nama, sada je toliko teško što si nas prerano napustio. Tek si bio počeo živjeti moj Mile, ali je Bog tako htio pa te uzeo da krasiš nebeska prostranstva svojim lijepim, plavim očima i prelijepim osmjehom koji je bio zaista poseban. I sada ponekad moj Mile, osjećam, kao da se čuje tvoj smjeh, ali kad shvatim da je to samo moja mašta od prevelike želje da te vidim i čujem, postane još teže. Moj Mile samo da te mogu zagrliti i poljubiti. Koliko te volim i koliko mi nedostaješ Moj Milice, samo dragi Bog zna. Budi uvijek uz nas, mada te mi ne možemo vidjeti, ali te možemo osjetiti. Sačuvaj mjesto za nas na svom oblaku ANĐELE MOJ DRAGI.