Mile Blekic

This memorial website was created to remember our dearest Mile Blekic who was born in Grude, Bosnia and Herzegovina on October 8, 1992 and passed away on December 27, 2007. You will live forever in our memories and hearts.

 

"Sto te nema, sto te nema?
Kad na mlado poljsko cvijece
biser nize ponoc nijema
kroz grudi mi pjesma lijece
sto te nema, sto te nema?

Kad mi sanak pokoj dade
i dusa se miru sprema
iz srca se glasak krade
sto te nema, sto te nema?
 

Procvjetala svaka staza
k'o sto bjese divnih dana
po ruzama i sad prska
bistra voda sadrvana.


I u casu bujne srece
i kad tuga uzdah sprema
moja ljubav pjesmu krece
sto te nema, sto te nema?"

https://www.youtube.com/watch?v=9JhpSXdXNhs


 
 

"Što ćeš s bijelim krilima kad krila su za let,

sjaj u tvojim očima za ovaj nije svijet...

Što ćeš s nama ljudima,

nisu za tebe zemaljske stvari

STVOREN SI ZA LET...

Kad se probudiš tamo gdje u ljubav vjeruju,

sačuvaj mjesto za nas na svom oblaku...

Nije za tebe, nije ova zemlja golube,

nije za tebe, nije ovaj svijet moj anđele,

nije za tebe dušo moja bio crven poljski mak,

već krila da te nose nebu pod oblak...

Kad se probudiš tamo gdje u ljubav vjeruju,

sačuvaj mjesto za nas na svom oblaku..."

Gore na nebu lijep si mi, neka ti zrake sunca poljube lice i pjevaju ptice u čast! Sretan ti 19. rođendan...


Što to pričaju ljudi? Da te više nema! Ma znam da lažu ti samo drijemaš. Neznaju oni da ti umrijeti nikad nećeš i da se baš u svakom koraku ti među nama krećeš.

Što to kažu anđeli? Da su te predugo čekali. Pa oni imaju cijeli raj samo za sebe a mi smo imali samo tebe.

Ali ne znaju anđeli da nam te uzeli nisu, jer nam i dalje pjevaš i srcu si nam blizu.

Što to kaže dragi Bog? Da te bez krila k nama spustio i sad te natrag želi jer ti si svoje ispunio. Dragi Bog nam te uze a poslije tebe ostadoše: ponos, ljubav i suze.

‎Nedostaješ mi! Nedostaje mi zvuk glazbe koja dolazi iz tvoje sobe i onaj osjećaj da si tu i da ćeš doći čim ti izgovorim ime! Nedostaju mi naše prepirke o "Dinamu i Hajduku" o "Mercedesu i BMW-u"...Nedostaju mi naša druženja, naši odlasci na Krenicu! Nedostaju mi ona jutra kad smo zajedno išli do škole...Nedostaju mi i naše svađe, nedostaješ mi da me potjeraš iz svoje sobe i onda za 5 minuta dođeš kao da se nismo ni svađali...Nedostaje mi tvoj osmijeh, tvoje šale, tvoji vicevi...Sve mi tvoje nedostaje...Voli te tvoja sestra!!!

Ti još si uvijek u mojim mislima i snovima...u srcu bol je i tuga velika...

Gdje su sad oni dani kad smo bili nasmijani????

I kad nam loši dani dolaze, i kad nam vrijeme nosi poraze, pomislimo na tebe i sjetimo se da iako nisi tu ti uvijek čuvaš nas...

"A thousand words won't bring you back,
I know becouse I've tried.
Neither will a thousand tears,
I know becouse I've cried.
You left behind my broken heart
And happy memories too.
But I never wanted memories
I've only wanted you."

"When I think back, on these times and the dreams we left behind I'll be glad becouse I was blessed to have you in my life. When I look back on these days I'll look and see your face, you were right there for me...

In my dreams I'll always see your soar above the sky, in my heart there will always be a place for you for all my life, I'll keep a part of you with me and everywhere I am there you will be.

Well you showed me how it feels within my reach and I always will remember all the strength you gave to me, your love made me, make it through oh, I owe so much to you, you were right there for me. Becouse I always saw in you my light,my strenght and I want to thank you now for all the ways, you were right there for me, for always."

Samo je jedan dom, i tu si ti,

kad se gore sastanemo nećemo se rastati nikada!

Samo je nebo dom i tu ćeš nas čekati!

 Tamo si ti gdje sunce ne zalazi...

Tamo gdje je sve vedro i plavo kao tvoje oči...

Tamo gdje nema tužnih...

Tamo si ti gdje se voli od svega jače!

Tamo gdje ljubav ne prestaje!

Tamo si ti, tamo je mjesto tvoje, tamo gdje suze ne postoje...

Nedostaješ mi da se ponosiš mojim uspjesima!

Nedostaješ mi da se smiješ mojim glupostima!

Nedostaješ mi da se raduješ mojoj sreći!

Nedostaješ mi da me tješiš kada sam tužna!

Nedostaješ mi da me hrabriš kada sam nesigurna!

Nedostaješ mi da me hvališ u inat svemu!

Nedostaješ mi da stvorimo bar još jednu uspomenu!

Nedostaješ mi da mi prigovoriš kad ti nešto smeta!

Nedostaješ mi da me voliš bez uvjeta!

Nedostaješ mi da se ljutiš makar bez povoda!

A najviše mi nedostaju naše gluposti i smijeh...

I mijenjat će se ljudi kao godišnja doba, u svakom ću tražiti bar dio tvoga sjaja...

I znam da ću s vremenom plakati sve tiše i tiše, ali ti ćeš mi nedostajati sve više i više...

I nedostajat ćeš mi uvijek u trenutcima raznim i tražit ću te uvijek u sobama praznim!

Bio si mi sve, bio si kraj mene, ostale su samo bolne uspomene. Noći bez tebe sve su hladnije i duže,imam samo suze otkad nebo mi te uze. Da više ne postojiš ne mogu da shvatim, hoću da te vidim, želim da te vratim. U ruci tvoja slika, a oči pune suza, evo šaljem ti na nebo tisuću ruža...Zauvijek je moje malo sklopilo oči, moje malo meni više neće doći, jauk u meni nikad neće proći i nebo je sa mnom plakalo te noći. Suza iz oka na tvoju sliku pada, moje malo anđeo je sada... Neznam da li će se ovo ikada preboljeti ali jedno znam da uvijek ću te voljeti. Sada skrivaš pogled sa one druge strane, vidimo se anđele moj kad i moje srce stane...

"Što ćeš s bijelim krilima kad krila su za let,

sjaj u tvojim očima za ovaj nije svijet...

Što ćeš s nama ljudima,

nisu za tebe zemaljske stvari

STVOREN SI ZA LET...

Kad se probudiš tamo gdje u ljubav vjeruju,

sačuvaj mjesto za nas na svom oblaku...

Nije za tebe, nije ova zemlja golube,

nije za tebe, nije ovaj svijet moj anđele,

nije za tebe dušo moja bio crven poljski mak,

već krila da te nose nebu pod oblak...

Kad se probudiš tamo gdje u ljubav vjeruju,

sačuvaj mjesto za nas na svom oblaku..."