Mile Blekic

 

 

Nemam riječi, samo volim te..

Oke moja ovaj tjedan je mama na godišnjem, ali koji godišnji? To više nije ono isto kao kad si ti bio s nama. Svaki dan je imao smisao. Sada kao da je sve stalo, ništa više nije isto kao prije. Živimo dan za danom, samo da što prije prođe vrijeme da se opet sretnemo u svijetu gdje nestaje svaka suza s oka, gdje nema tuge, plača, gdje vlada ljubav mir i sreća. Tek tada moj Mile kada budemo zajedno, tek tada će mama biti u potpunosti sretna kada zagrlim svu svoju dječicu. Moram biti jaka i živjeti za tvoje sestre, ali oke moja ovo je daleko od života, ovo je samo životarenje da dani prolaze. Nekada zamišljam kao da si s nama. O, kako bi to bilo lijepo da je to stvarnost a ne moja mašta. Često se pitam o Bože zašto???, ali nema odgovora jedino me tješi to što Bog bere najljepše cvijeće za svoj rajski vrt, a znam da ti svojim lijepim plavim očima i osmjehom koji je grijao od sunca bolje, krasiš nebeska prostranstva. Nemam više riječi, sve kao da me guši, srce se steže od boli i tuge za tobom. Opet kažem, neka je volja Božja, ali Bog zna da me jako boli tvoj prerani odlazak. Voli te tvoja mater i nedostaješ mi...............

Moj Mile, dok sam sada otvarala ovu stranicu, mislila sam imam ti puno toga za reći, ali kad počnem pisati kao da nemam riječi, jer je tolika praznina u mom srcu, otkako si mi se ti preselio u Kuću Oca našeg Nebeskog. Znam moj Mile i čvrsto vjerujem da ti uživaš u raju i da je tamo sve toliko lijepo, ali neka mi dragi Bog oprosti, meni toliko nedostaje sve tvoje, počev od tvojih lijepih plavih očiju, tvoga smijeha, tvojih šala koje spominjem svaki dan. Ne znam više šta bih ti sada rekla, bol koju osjećam za tobom je toliko velika da nemam snage ni pisati a  kamoli izgovarati. Samo znaj da te tvoja mater voli i tješi me to što će me kad dragi Bog to odluči dočekati tvoj lijepi osmjeh. Volim te moj Mile i molim te posjeti me barem u snovima...........

Moj Mile, znam i čvrsto vjerujem da si ti u Domu Gospodnjem, tamo gdje nestaje svaka suza s oka. Ali ovi dani kad se tvoji vršnjaci pripremaju za maturalnu zabavu, mene jako bole i toliko mi je teško i toliko sam tužna da nema riječi koja bi to opisala. Nekada pomislim Bože zašto? pa onda kažem i Bog bere najljepše i najbolje cvjetove da bi krasili njegov Dom, ali je zato naš ovozemaljski dom ostao tako prazan i pust, mada su ovdje tvoje sestre koje volim isto koliko i tebe, ali tvoj prerani odlazak sumnjam da ću ikada preboljeti. Znam da ću se osjećati sretno i veselo kad se svi opet sastanemo u ljepoti nebeskih prostranstava, gdje će nas dočekati lijepe plave oči i najljepši osmjeh, sa pjesmom koju će zajedno s tobom pjevati svi anđeoski zborovi. Znam da si u krilu Majke Božje, zato je moli da Ona izmoli milost kod svog Sina, da možemo podnositi svu težinu križa, koji je nama Bog namjenio, ali opet kažem " Ne znam zašto? ". Na kraju ću samo reći Bože neka bude volja tvoja. A tebe oke moja volim i nedostaješ mi puno......

Moj Mile, kamo god pogledam, gdje god se okrenem, kao da vidim tebe i čujem tvoj glas i tvoj smijeh, ali to je nažalost samo moja mašta od prevelike želje da te vidim, čujem i zagrlim. Svaki dan te spominjemo kad prepričavamo tvoje šale. Svaki put kad se otvore vrata pomislim to je moj Mile, ali ne, nema te, nisi tu fizički, ali znam da si duhom uvijek uz nas, da nam tvoja ljubav i prisutnost daju snagu nositi ono što nam je Bog namjenio, mada mi ne znamo razlog, zašto. Sigurni smo samo u jedno, a to je da će naša tuga i bol biti nagrađena onog dana kad se ponovno susretnemo u Domu Gospodnjem. Vole te tvoji tata, mama i sestre.