Mama |
11.02.2012 |
February 11, 2012 |
Moj Mile evo već 10 dana pada snijeg, bilo ga je više od metra. Ma zašto ja to tebi govorim, ti to sve vidiš s neba. Ja samo mislim da si ovdje koliko bi se ti radovao i igrao u snijegu. Koliko si samo volio kad bi ja rekla snijeg pada, autobus neće doći, nećete u školu. Moj Mile nedostaješ mi svaki tren sve više i više, ali ovih dana od kada je pao snije, ne znam reći kako se osjećam i koliko mi nedostaju one tvoje riječi "Mater ja sam mokar, moram se prisvuć"
Moj Mile, prva nedjelja Došašća, Božić dolazi, kako bi samo bilo lijepo da si ti sa nama. Znam moj Mile da ti uživašu ljepoti doma Gospodnjega, ali neka mi dradi Bog oprosti, ako griješim, meni nedostajše svaki dan sve više i više. Oke moja sve ide dalje, ali meni ništa više nije isto. Sestre su otišle do Gruda, ma zašto ti to govorim, ti ih vidiš, ti ih pratiš i čuvaš. Moj Mile kad sjednem da ću pisat mislim napisat ću sve što mislim i osjećam, ali nema riječi koje bi opisale kako se mater osjeća od kada si prešao u kuću Oca našega Nebeskog. Molim te moli dragog Boga da nam da snagu da izdržimo svu ovu bol i da ne sagriješimo pod težinom našeg križa, tako da dođemo k tebi u dom Gospodnji i da uživamo svi zajedno. Dok ne dođe taj dan ti nam čuvaj mjesto pored sebe. Vole te tvoji ćaća, mater i sestre.....